Načini postavljanja keramičkih pločica

Kada postavljamo keramičke pločice u kuhinji, kupatilu, hodniku ili na terasi, obično nailazimo na neku od ove dvie situacije.

Pločice na materijal

Postavljanje keramičkih pločica na materijal, nekada više korišten način koji se danas sve manje koristi zbog niza ograničenja. Keramičke pločice se ne mogu postaviti na materijal ako su dimenzija većih od 25* 40 cm i ako su izrađene od npr. granita i porculana, a da se pritom zadovolji kvalitet. Ono što je pozitivno kod ovog načina postavljanja pločica je što ne zahtijeva prethodnu pripremu, površina na koju se nanose pločice ne mora biti ravna, već se direktno postavlja na zid koji može biti samo ozidan ili na pod koji je izbetoniran. Debljina materijala koji se nanosi treba da bude 2 do 3 centimetra za zid, a 3 do 4 centimetra za pod. Na kvalitet neće uticati ni ako se materijal nanese u debljim slojevima, ali se ne preporučuje u manjim. Veoma je bitno da se materijal pripremi u pravoj razmjeri, odnosno da mješavina pijeska i cementa bude u razmjeri 3:1 sa dodatkom vode, da ne bi došlo do odljepljivanja pločica, poslije određenog vremena. Pripremljeni materijal se mora iskoristiti u roku od par sati jer posle postaje neupotrebljiv. Ne preporučuje se kod adaptacije stana, već jedino prilikom postavljanja određenih vrsta pločica na gradilištu jer se ova smjesa pravi na licu mjesta što je prilično prljav proces.

Keramičke pločice na lijepak

Postavljanje keramičkih pločica na ljepilo,danas sve popularniji i efikasniji način. Proizvođači pločica sve više insistiraju na ovom načinu postavljanja kao i na korištenju posebnih vrsta ljepila, jer je došlo do promjene materijala od kojeg se pločice proizvode. Olakšavajuća okolnost je što se danas proizvodi preko devedest posto pločica  na ljepilo. Ovaj način postavljanja je najzastupljeniji, mada postoje i drugi. Nedostatak u odnosu postavljanja pločica na materijal je da zahtjeva prethodnu pripremu, odnosno pločice se ne mogu nanijeti direktno na zid ili na pod. Već je neophodno prije postavljanja obložiti gips-karton pločama ili nanijeti malter na zid, dok se kao priprema za pod koristi cementna košuljica prije nanošenja ljepila. Kada se završi sa pripremama nanosi se ljepilo, a potom pločice. Obzirom da su ljepila tankoslojni veoma je bitno pripremiti površine na koje se nanose pločice.

Idealnom debljinom nanošenja ljepila se smatra od 2 do 4 milimetra, mada se može nanijeti i do 1 centimetra.

Sve preko te debljine nakon određenog vremena može uzrokovati pomjeranje pločica pa se zato i ne preporučuje. Na ovaj način se mogu postaviti pločice raznih dimenzija i vrsta što predstavlja njegovu glavnu prednost u odnosu na postavljanje pločica na materijal. Pored toga ovo predsavlja jednostavniji, brži i jeftiniji način za postavljanje pločica.